Erekcija.
I to kakva.
Budži
se nekih sedamdeset centimetara južno od njegovih očiju. Ne vidi je od
prekrivača kojim greje svoje telo. Ali u delu gde se penis nadigao jasno se
ocrtava zadebljanje u čaršavu. I to kakvo.
Misli da će jutarnja dizavica brzo proći. Zato
ostaje da leži, spokojan. Zamišlja ovo i ono; prebira po glavi različite
obaveze koje ga čekaju tog dana… Sve ono što ljudi rade dok leškare u krevetu.
No,
falus ostaje nepokolebljiv. Svaki put kad pogleda ka njemu, čini mu se kao da
je klobuk ispod pamučnog prekrivala sve veći i veći.
Plaši
se raka. Svih tih odvratnih izraslina po telu. Mladeža koji rastu i rastu i
rastu i rastu. Stoga mu dosta vremena oduzima skupljanje hrabrosti da spusti
ruku, tamo dole. Ne radi to polako, kako se ne bi predomislio. Sjuri ruku ka
međunožju i jednim odlučnim pokretom šake zgrabi pulsirajući ud. Na prvi stisak
ne može da oseti ništa neuobičajeno. Sa olakšanjem nastavi da ispituje svoj
organ, siguran da nije problem u kancerogenim ćelijama, već u nepobitnom dokazu
njegove ogromne muškosti.
Ne
vadeći pipajuću ručicu iz sigurnog kiselkastog mirisa međunožja, drugom rukom
zbaci prekrivač. Uspravi se na jastuku i baci pogled ka pukotini koju stvaraju
njegove butine, a ispunjava je njegov pol. Oteklo meso niče iz potkresanih
dlačica, prožeto debelim venama – puzavicama. Uspuzale su se do samog početka
glavića. Nije bio obrezan, ali je od tolike količine krvi u sunđerastom tkivu
kožica sama spala i zategla se do cakljenja. Glavić crven. Čvabalo uvek malčice
zašiljeno – rascvetano. Ali, sada je tu samo zarez, smešten između dve oble
kriške koje su formirale rupu.
Uhvati
ga i drugom rukom. Drži ga, diveći se što mu viri barem pet centimetara
buzdovana. Juče je jedva mogao da ga nadigne do polovine druge šake.
Od
oduševljenja, ne zanima se mnogo zašto mu se sve ovo dešava. Skoči sa kreveta i
potrči kroz vrata spavaće sobe. Uzvikne ženino ime. Nju to trgne, te ispusti
šolju na pločice kuhinjskog poda. Sagnuta iznad komadića keramike i smeđih
barica kafe, ne vidi ga. Kaže joj da ga pogleda, a ona njemu da se tera jer ju
je uplašio, i zašto ju je uopšte tako zvao, mislila je da mu se nešto desilo; i
jeste mu se nešto desilo; šta; pa pogledaj!
I
ona uspravi svoj nevini pogled, i vidi dlakave noge svog muža, i vidi kako mu
se pri karlici klati – od čiste težine klati, ne klati od mlitavosti – strela.
Bože, šta je to; ne znam ali stavi ga u usta; neću da ga stavim; ali moraš,
vidi koliki je; ali neću!
Žena
zapuzi unazad, pa se pridigne. Osloni se o kuhinjski element i pilji – ta stvar
pleni sve poglede u sobi. Kao crna rupa. Muž je nagovara da ga barem dotakne,
ali ona neće. Plaši se. Izgleda joj neprirodno veliki, težak. Sumnja da bi
sperma koja bi izbila iz njega bila previše vrela i ošurila bi se. Ipak,
premišlja…
On
to vidi, pa joj priđe. Ali, u prilaženju, zakači gajtan na sokovniku, te se
aparat sruši svom silinom o pločice i pomeša malo jevtine plastike sa keramikom
i kafom, kao i malo žutog soka. Ona se buni da bude pažljiv, on se smeje – šta
je jedan sokovnik za ovakvu moć. Prilazi joj za još jedan korak, a ona se
polako penje na element. Prilazi joj još bliže i u prilasku – u klaćenju –
sruši svoju šolju, sa kafom koja ga je čekala. Šolja se razbije. Kafa ga opeče
po bosim nogama. Ali on ne mari. Moć univerzuma sjurila se u njegovu stvar i on
će je iskoristiti po svaku cenu. Žena je već sela na element. Zadiže dugačku
majicu. Pokazuje obrijani otvor koji se rascvetao, mokar.
Kao
da se povećao; kao da jeste; volim te; volim i ja tebe.
I
čitav metar pre no što je može dotaći rukama, njegov vrh nalazi prolaz kroz
usmine i zariva se duboko, preduboko. Ona ječi, skiči, uzvikuje: nije sigurna
sviđa li joj se ili bi da prestane, ali jedno zna – ovakva prilika se ne
propušta. On joj prilazi, istom brzinom. Klizi u nju sa neverovatnom lakoćom.
Prodire gde još nikada nije bio. Gura se i tare, i mazi delove njene
unutrašnjosti koje je mogao samo da zamisli, ako bi o njoj mislio kroz ljudsku
anatomiju. Probija se, tiska se, pokušava da joj se ceo podari. Ženino telo
ispušta trzaj za trzajem, iako joj je muževljev ud odavno probio creva, odavno
probušio pluća, razderao bubrege, zarovario po srcu, obmotao se oko grudnog
koša i stigao do grla. Ali još nije ceo unutra, te on gura i gura i gura, sve
dok ženino oko ne ispadne, a umesto njega se pojavi usijani vrh.
Utom,
kad je ona odavno bila prokolčena, a on blizu svog vrhunca, u kuhinju uleti
njihov trogodišnji sinčić. Promumla nešto kao – mama – on trzne još jednom,
uzvikne i on mama, a mlaz gustog, belog kokosovog soka prokulja kroz čvabalo;
preleti kuhinju i sruči se na sinčića, ubivši ga na mestu. On vrisne, pokuša da
izvuče zmiju iz njenog legla, ali se ona previše čvrsto drži za kosti njegove
žene. Previše je duboko rila po mišićima i previše se dobro uplela oko tetiva i
creva da nikako nije mogao da se oslobodi nje. Pa guraj, pa guraj, pa pusti me;
ali nema odgovora. Samo jedno mokro oko, zagledano ni u šta određeno, samo malo
u smrt.
Lupi ženi šamar – ne bi li je osvestio. Njeno
telo se skljoka sa kuhinjskog elementa na pod. Povuče njega sa sobom. Oboje
leže u lokvi soka i kafe, i komadićima plastike i keramike. A penis sve više i
više napreduje kroz ženino oko, pokušava da se izvije dovoljno u stranu i
zgrabi nogu stola. Iz njegovog vrha teče bela slina, bela haljina Morane kojoj
on pokušava da pobegne.
Grabeći
dalje od žene, grabeći dalje od nepokretnog sina, rušeći sve pred sobom svojom
nemerljivom muškošću – vremenom će ispuniti zapreminu čitave kuće, čitavog
grada, čitavog sveta – veliko klupko uda.
by Ilke
2013.
No comments:
Post a Comment