Friday, April 12, 2013

Nabujala mutna reka

Kafa je i dalje 40 dinara što podjednako raduje novčanik i želudac. Mineralna voda – 20 dinara. Za te pare možeš satima da posmatraš patke u niskom letu, golo granje, vrhove štica i pokoji čamac. Čekamo majske vode zauzeti u stolicama. Taj dugo očekivani potop koji će ubiti šetalište, odneti sva pseća govna u pravcu onih kojima su potrebnija, izljubiti bandere vlažnim,zarđalim prolećnim poljupcem. Sve to činimo sa balkona. Otvoren voajerizam nekolicine ribara u penziji i dvojice unuka njihovih poznanika.
Moramo da opravimo prilaz klubu. Zoki ima nove fosne- reče čovek za trećim stolom od nas.
Čuješ, Beli ... uzeo sam 10 kila somovine od Mileta. Sutra ćemo da iznesemo tanjiraču, da znaš-kaže omali sedokosi, ukosa s desne.
... Ukosa s desne... divna, doslovno tradicionalna rečenica fudbalskih komentatora sa nacionalne televizije ... 
Slušaj, ( i svi ćutimo i slušamo), možeš da mi mašeš tom cigaretom koliko god hoćeš. Ja sam karakter. Nisam zapalio .. koji je danas? Dvanaesti? .. ravno godinu i četrdeset dana. Nemam više taj problem. Prvo sam hteo da vas sve pobijem jer mi mlatarate tim cigaretama i mučite me, ali sad sam miran.
(Garantovano ih sanja)
Konobarica je ošacovala stolove i kada se uverila da nikom ništa ne treba i da su sve pepeljare tek do pola pune, sede do nepušača.
Četrdeset minuta ne bih mogla bez cigarete a ne godinu i četrdeset dana.
Sa tobom ne vredi da pričam. TI si žensko. Žene nemaju karakter.
O,imam ja karakter!
O kakvom crnom karakteru mi pričamo? Kad si bila mlađa davala si svakom ko te je dva dana molio, ne ti, sve žene tako. Prvi dan- ništa,. Drugi dan – već je priča drugačija. ... Jao kako si samo zgodna, vidi to dupence, jel imaš dečka ... Odvedemo vas u bioskop i na korzo i gotove! Tako je i onaj tvoj Steva. Isto tako.
Jeste, dala sam mu ali me je posle oženio. A i dala sam mu jer sam tako htela.
Oženio – ne oženio . Dala si jer te je mangup obrlatio. Zato ti i kažem da žene nemaju karakter.
Ovaj fenomenalan zaključak je poklopila kiša. Šćućurili smo se pod nastrešnicu i posmatrali Tamiš.
Nisam uspeo da zamislim Stevu. Razmišljam o toj tanjirači koju su spomenuli za sutra. Tako je najlakše ne primetiti muvu koja se davi u šolji crne kafe dok desetak ljudi konačno ćuti i uživa u nazovi pljusku.

I.Pelin

No comments:

Post a Comment