Friday, April 26, 2013

Lep dan

O, Bože, kako lep dan...
Sunce je pregrejalo ulice, čuju se ptice kako crvkuću dok lete,
i sve to podseća na nekakvu nerazumnu, ali za uho prijatnu simfoniju.
Ogromno polje sa crnim tačkicama, kao da je biberom posuto, za ptice je isto kao i uvek. Jedino sada se njime kreće kolona. 
Groblje.
Neko je kazao da, kada je sunčano, čak je i na groblju veselo.
Ljudi ćute. Odeveni su u crno od pete do glave. Sunce ih je spržilo, osećaju se kao gomila mesa na roštilju. Proklinju dan kada sam umro, inače bi me na miru oplakivali u hladu moje i očeve kuće.
Povorka sa kovčegom na čelu kreće se polako kroz groblje. 
Njen cilj je, nekoliko sati pre, iskopana raka. Duboka. 
Čuju se jecaji.
Pa gromki plač.
Šta vam je, ljudi?
Zbog čega plačete?
Radujte se ovom lepom danu.
Maštajte o moru koje vam se smeši kroz nekoliko nedelja.
Sanjajte o začetim sinovima, unucima, krštenjima. 
Plivajte.
Ugađajte svome telu limunadom ili pivom. 
Ne obazirite se sad na mene.
Otišao sam, pa šta?
Vratiću se. Narednog leta ćemo putovati na Zakintos, kao što je prošle godine bilo. Sećate se, ortaci? Po čitav dan plaža, bikiniji, pivo pod suncobranom. Tablić. 
Dogodine slavimo Veselinovu svadbu, u julu, čini mi se, i biće još toplije nego što je sad. 
Igraćemo fudbal i bušiti po jednu loptu nedeljno, potom se svađati čiji je je red da kupi novu.
Vratiću se.
A sada prestanite da se ponašate nezrelo, i recite mom ocu da prestane da plače. Pogledajte mu lice, naborano, prebledelo od suza. Oči mu se cakle, a u srcu mu je još gore. 
Ne volim to. Ne volim da drugi plaču zbog mene, pogotovo kad im ništa loše ne učinim. 
Lažnu rodbinu koja se sjatila ovde da bi pružila rame za plakanje ocu i mom bratu, snajki, i vama ortaci, pošaljite njihovim kućama uz kuglicu žita i čašicu rakije, i neka se više ne pojavljuju. Nije ih bilo ni pre, kada nam je bilo i grđe. 
Hoću, aman, da vidim osmeh, idite na Tamiš, jurcajte po pesku i šutirajte loptu, i svaku partiju fudbalice, zalijte pivom, hladnim da se ukenjaš. 
I tako sve dok se ne sretnemo.
Lep je dan.
Valja ga iskoristiti. 
Pomno ću vas pratiti.
Najebali ste, ako se oglušite o moje reči.
Povorka se raspršila, pop je pročitao molitvu i stavio pare u džep. 
I, razlaz.

K.M.

No comments:

Post a Comment